metodisti (engl. Methodists, od methodist: metodičar), pripadnici kršćanskih slobodnih crkava, nastalih unutar evangeličko-protestantskoga pokreta što se u XVIII. st. razvio u Anglikanskoj crkvi radi obnove (engl. revival) kršćanskoga života i vjere. Pokret je započeo 1723. među studentima Oxfordskoga sveučilišta, pod vodstvom braće Charlesa i Johna Wesleyja i Georgea Whitefielda. Ime »metodist« imalo je isprva podrugljivo značenje koje je upućivalo na disciplinirano »metodičko« učenje i obavljanje religioznih dužnosti. U prvi je mah pokret težio duhovnoj obnovi unutar Anglikanske crkve. Tri mlada pastora stvorila su dinamičnu organizaciju putujućih propovjednika i stekli mnogo sljedbenika. Došlo je do sukoba sa službenom Crkvom, ali i do idejnoga razmimoilaženja unutar metodizma; J. Wesley pristajao je uz Arminiusovo naučavanje o slobodi volje, a Whitefield uz Calvinov nauk o predestinaciji. Nakon osnutka vlastitih crkvenih zajednica, obje su metodičke struje, kao nonkonformističke i disidentske (dissenters) isključene iz Anglikanske crkve 1784. Metodički nauk u osnovi se nije udaljavao od općih evangeličko-protestantskih poimanja, ali je isticao potrebu za obnovom i buđenjem vjernika iz religijskih zabluda i ravnodušnosti. S vremenom su, na temelju razlike u strukturi i načinu rada, nastale nove zajednice, pa je 1881. osnovana Ekumenska metodistička konferencija, koja se od 1951. naziva Svjetski metodistički savjet (engl. World Methodist Council). Svake pete godine sastaje se Svjetska metodistička konferencija (World Methodist Conference). Metodisti su bili pioniri suvremenog ekumenskoga pokreta (John Raleigh Mott i dr.). God. 2004. imaju 64 samostalne crkve s približno 60 mil. pripadnika u više od 90 zemalja; najbrojniji su u SAD-u, gdje čine najjaču crkvenu organizaciju evangeličko-protestantske vjeroispovijedi (konfesije).
